Zorica Smirčić

Kao najstariji član, mislim da bih svoje iskustvo u klubu mogla da podelim sa svima. Možda će moje iskustvo podstaći nove mlade ljude da počnu da trče u klubu Capital Crew Belgrade, po principu “e, kad može ona, što ne bih i ja“.

Za moj “sportski zivot”, mogu da zahvalim mom suprugu Andriji, koji se prvi pridružio klubu još u martu mesecu 2018. godine, dakle u prvim mesecima od osnivanja kluba. I dok je on išao na treninge, ja sam sedela kod kuće, gledala TV, igrala igrice na kompu, otezala se po krevetu “k’o praćka” ili spremala po kući.

Svaki put kad bi došao sa treninga, Andrija je bio raspoložen, a ja smorena od kuće. Svaki put kad bi pošao na trening, on bi me zvao, međutim, ja “ni živa” nisam htela.

Ko će da trči u mojim godinama? Nikad nisam volele da trčim na duge staze. Smejaće mi se kolege, a mogu misliti komentare “omatorila pa odlepila”. Međutim, jednog dana, prelomim i rešim da odem na trening da probam. To je bilo početkom maja i imala sam 58 godina.

Trka zadovoljstva na Beogradskom maratonu.

Na početku sam mislila da ću da “svisnem”, od umora, upala mišića, ali trener Marko, je bio divan, pun razumevanja za moje godine, “sposobnost” da se prilagodim uslovima treninga. Veoma važna je bila i podrška svih drugih ljudi koji su me stvarno divno prihvatili i na tome im svima zahvaljujem.

Postavljala sam sebi male ciljeve i kad sam posle godinu dana istrčala krug oko Ade, bez zaustavljanja, ja sam bila oduševljena.

Zato, dragim početnicima, želim da kazem, da dok ne probaju, ne znaju kako to može biti zabavno. U klubu će steći nove prijatelje, a druženja su divna i Martina je virtuoz da organizuje provod, kako u gradu, tako i na putovanjima.

Sada imamo više grupa, pa svako može da se opredeli. Treneri su svi divni i puni strpljenja. Uspeh vam ne gine. A, ako se nigde ne udenete, tu je i antistres grupa sa kojim nikad nije dosadno.

Ispiši i ti svoju trkačku priču